Udruga ličana župe Boričevac

Temeljem natječaja raspisanog 'Odbora za javna priznanja Ličko-senjske županije' za postignuća u 2015. godini 'Udruga Ličana župe Boričevac' iz Boričevca predlaže navedenom odboru da se u točki II. nagrade Ličko-senjske županije godišnja nagrada, dodijeli:Anici Markovinović iz Bjelovara, kao istaknutom pojedincu Udruge „Anici kamena srca“
„Za mene je Lika moj drugi dom. Ima pjesma od Miroslava Škore 'Tamo gdje je dom' u potpunosti opisuje moje osjećaje. Jedne činjenice sam postala nedavno svjesna da se ne predstavljam kao bjelovarčanka već uvijek kao Ličanka. Ne znam kako se taj osjećaj razvio, ali sigurno je pridonijela tome moja prevelika povezanost s ocem koji je nažalost prerano preminuo. On je također imao preveliku ljubav prema Lici, iako je imao 2 godine kada je otišao iz nje. Sjećam se kada se je 1989.godine vratio iz Like, to je bio njegov prvi posjet i tada se je rasplakao jer je u crkvi u kojoj je kršten raslo drvo. Tada sam ga prvi puta vidjela uplakanog. To je na mene ostavilo duboki trag. Često kada razmišljam o Podliscu pomislim kako bi nas dvoje već napravili baraku da je samo Bog dopustio da bude živ. Uz sjećanje na pretke i oca moja je obitelj uvijek uz mene. Čak ih i razumijem, ali kada srce nadjača um onda je sve to nebitno. Volim tu grudu, daje mi snagu i veseli me. I dok je tako i dok imam mogućnosti odlaziti ću i ulagati. Po meni je to nepravedno zapušten kraj koji ima jako velike potencijale jer je netaknuta priroda koja se jako rijetko viđa. Nadam se da ću jednog dana u najmanju ruku imati tamo pčelinjak ako ne i nešto više.“

Lika cvjetnicu okupala cvijećem

Članak iz novina pogledaj ovdje

PRIJAVLJENI NA RASPISANI natječaj

Javni natječaj za financiranje programa i projekata od interesa za Općinu Donji Lapac koje provode organizacije civilnog društva u 2016. godini Obnova, čišćenje i uređenje groblja ( za sahranu ekshumiranih posmrtnih ostataka Ivezića) Obnova groblja omogućava održavanje devastiranih grobova. Kao što je poznato 27. Srpnja 2014.g. iznad Srba dovršena je ekshumacija pobijenih Hrvata 37 članova obitelji Ivezića u svibnju 2014. godine na zahtjev DORHA a ekshumaciju provodilo Ministarstvo Branitelja. tražena sredstva korz natječaj su: 22.708,00 kn

Za Vilu članak pripremila: Ines Kovačević Perušić (član ULŽ Boričevac)

Jedan je od ovogodišnjih projekata uređenje mjesnog groblja, budući je na mjesnom groblju u Boričevcu predviđena sahrana ekshumiranih posmrtnih ostataka obitelji Ivezića. Prognanici župe Boričevac u progonstvu borave od ljeta 1941.godine. Proglašenjem neovisnosti Republike Hrvatske stvoreni su prvi uvjeti za javno okupljanje prognanika. U srpnju 1992. godine u Zagrebu, osnovano je prvo Zavičajno društvo rasutih Boričevljana. Iste je godine osnovan u Bjelovaru Zavičajni klub žitelja župe Boričevac. Današnja Udruga Ličana župe Boričevac registrirana je pri Uredu državne uprave u Ličko-senjskoj županiji sa sjedištem na adresi Boričevac 22 u Boričevcu, općina Donji Lapac.Brojimo preko 300 članova s područja cijele Republike Hrvatske i šire. Rimokatoličkoj župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Boričevcu pripadaju naselja, Brotnja, Bubanj Mali, Bubanj Veliki, Donji Lapac, Doljani,Dobroselo, Glavica, Gornji Lapac, Kalati, Kulen Vakuf, Krnjeuša, Mišljenovac Veliki, Mišljenovac Mali, Ostrovica, Oraovac, Pištalska Draga, Poljica, Rudo Polje i Srb. Naši ciljevi su okupljanje protjeranih župljana župe Boričevac, njihovih potomaka i svih građana dobre volje te ispravljanje nanesenih nepravdi od strane svih režima u prošlosti njihovim protjerivanjem s ognjišta.Ponosimo se početkom obnove crkve Rođenja Blažene Djevice Marije i svih ovih godina trudili smo se u skladu s mogućnostima obilježiti Dan Male Gospe. Jedan od ovogodišnjih projekata je uređenje mjesnog groblja u Boričevcu budući je tamo predviđena sahrana ekshumiranih posmrtnih ostataka obitelji Ivezića čije su kosti 73 godine počivale u jami Dabin vrh kod mjesta Brotnja. Godinama nastojimo vratiti nacionaliziranu imovinu njenim vlasnicima. Matične knjige niti parice istih još nisu pronađene. Rješenje povrata imovine oduzete prije 75 godina još nije na vidiku te koristimo priliku pozvati sve naše članove i ostale Boričevljane da ne odustaju već se povedu za primjerom naše članice Anice Markovinović i očiste svoja ognjišta. Pokažimo svima zašto je Boričevac nekada bio zvan „Malim Parizom“.

Uvodna riječ predsjednika ULŽ Boričevac)

U knjizi Dossier Boričevac naš Josip Pavičić veli slijedeće:
''Prvi je Boričevac nestao kad su Liku osvojili Turci, drugi (o kojem najmanje znamo) isčezao je kad su Turci Liku izgubili, treći (Boričevac naših predaka) izbrisan s lica svijeta 02.kolovoza 1941.g u jutarnjim satima, a četvrti (Boričevac raseljenih Boričevljana i njihovih potomaka) otad intenzivno živi evo već više od sedamdeset godina: u uspomenama raspršenih, seljana, u mitologiji nestalog univerzuma, strahovima, ljepotama i uzbudljivim čežnjama za zbiljskim i fanatičnim boričevačkim krajolikom.“


Poštovani, taj četvrti je nešto čega se ne smijemo odreći. Al nakon tolikih pokušaja naših prognanih predaka, s generacije na generaciju iznova naletimo na zid nerazumijevanja. I tražimo pravo na svoje iznova, ne poradi neimaštine jer mi nismo prosjaci nit' u nuždi. Jednostavno odnekud se pojavi nada i već 75.g. krećemo s generacije na generaciju. Ne znajući više niti postoji li pravo vrijeme, krenemo iznova pokraj zdrava vida i otvorenih srca naletimo na isti zid. Nerazumijevanja. Nada ishlapi kao kap vode na vreloj površini. Ostane očaj i lovi nas patnja. A čovjeka plemenita srca, ta patnja tako steže i to baš u grudima, gdje se čuva majčinstvo. A kakva razlika između majke i domovine? Priznajem, nema je! Majku i domovinu ne biramo! Niti ih se odričemo! Eto, otud nas u grudima steže. Kad naletimo na zid nerazumijevanja. Mada priznajem i sam se upitam, a što sad s Boričevcem? I gle, eto, lika majke, hej pa od majke se ne odustaje. Jer je jedna i jedina. S majkom tu je i nada, koja stiže kao sjenka, a nju ne treba lovit nego pustiti da nas slijedi u korak. Priznajem, moje promišljanje dovede me ponekad na cestu sumnje. Al' mišljenje je učenje i stjecanje znanja. Pa krenu misli lijepe, ružne, bistre, mutne. Prihvaćamo ih ili ne, al ostavljaju trag u našem biću. I tkaju patnju. I nažalost, naše iščekivanje s generacija na generaciju kroz taj četvrti Boričevac izgradi kraljevstvo patnje. Sad nosimo tu patnju. Poruka patnje je težnja, kroz povijest ljudska vrsta teži oslobođenju od patnje. Čovjek se trudi birati sam svoj put, kroz svijet koji je pun života kao i patnje. Nagon vlastite duše put mu je i putokaz. I krene putem, razmišljajući i očekujući izbavljenju iz patnje. Zato sam uvjeren, preživjeli Boričevljani i mi potomci, moramo ustrajati. I što obećati osim truda i čekanja? Kako bi divno bilo kad bi svi ljudi voljeli svoj dom i domovinu? Tad bi oni koji trebaju pružiti nam nadu, razumjeli nas! Tužno je i to što patnja stiže kao spoznaja i pitanje jesu li Hrvati izašli kao pobjednici, iz drugog svjetskog rata kad naši djedovi i bake otrgnuti su od svojih korijena, ne mogaše im se vratiti?! Zato vas pitam odustati il' ne? Od čega? Od djedova i baka, od njihovih čežnji i nada, od njihove patnje? Mislim da ne smijemo jer tad odustajemo od sebe! PREDSJEDNIK UDRUGE: MARKO PAVELIĆ